Službeni glasnik BiH, broj 54/26
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj
AP-5758/10, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (3) i člana 72. stav (6) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sutkinja
na sjednici održanoj 2. jula 2026. godine donio je
RJEŠENJE
Utvrđuje se da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i premijer Vlade Federacije Bosne i Hercegovine nisu proveli Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP-5758/10 od 10. aprila 2014. godine.
Na osnovu člana 72. stav (6) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.
Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
1. Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-5758/10 od 10. aprila 2014. godine (u daljnjem tekstu: Odluka broj AP-5758/10) usvojio apelaciju Vasila Panova (u daljnjem tekstu: apelant) i utvrdio kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ustavni sud je obavezao Vladu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada FBiH) da apelantu u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva osigura prava u skladu sa standardima iz Odluke Ustavnog suda broj U-15/11 od 30. marta 2012. godine.
2. Vlada FBiH je obavijestila Ustavni sud da je Rješenjem broj 1546/2022 od 3. novembra 2022. godine imenovala stručno radno tijelo koje ima zadatak razmotriti zahtjev svakog pojedinačnog apelanta iz odluke Ustavnog suda kojem je u predmetima tzv. vojnih stanova utvrđena povreda prava na imovinu, te pripremiti nacrte odluka prema Vladi FBiH, sve s ciljem izvršenja odluka Ustavnog suda. U skladu s tim, nakon provedenog postupka po apelantovom zahtjevu, na prijedlog stručnog radnog tijela, Vlada FBiH je donijela rješenje od 26. jula 2023. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev za isplatu naknade kao kompenzaciju za pravo iz kupoprodajnog ugovora koji se odnosi na stan u Sarajevu. Vlada FBiH je obrazložila da nisu ispunjeni uvjeti za kompenzaciju prava iz kupoprodajnog ugovora jer je apelant riješio stambeno pitanje u Republici Sjevernoj Makedoniji dodjelom stana u Skoplju na osnovu kupoprodajnog ugovora iz 1996. godine, koji je zaključio s Ministarstvom odbrane Republike Makedonije.
3. Ustavni sud ukazuje da činjenica da je apelant riješio stambeno pitanje u Republici Sjevernoj Makedoniji dodjelom stana u Skoplju na osnovu kupoprodajnog ugovora iz 1996. godine koji je zaključio s Ministarstvom odbrane Republike Makedonije nije od značaja za postupanje Vlade FBiH odnosno premijera Federacije BiH po nalogu iz Odluke broj AP-5758/10. Ustavni sud podsjeća da se tim pitanjem bavio u tački 33. Odluke broj AP-5758/10. Ustavni sud također podsjeća da je u Odluci broj AP-5758/10 jasno ukazao da apelant ima zaključen pravno valjan ugovor o kupoprodaji vojnog stana u skladu sa članom 39. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 61/01, 15/02, 54/04, 36/06, 45/07, 51/07, 72/08, 23/09 i 5/10). Ustavni sud je također istakao da apelant umjesto povrata stana u posjed i upisa vlasništva u zemljišnim knjigama ima pravo na naknadu od Federacije Bosne i Hercegovine, utvrđenu u skladu s relevantnim zakonom. Ustavni sud je zaključio da je došlo do povrede apelantovog prava na imovinu i odluku dostavio Vladi Federacije BiH radi osiguranja ustavnih prava apelanata u skladu sa standardima iz Odluke broj U-15/11.
4. Dakle, Ustavni sud ukazuje da je u pogledu Odluke Ustavnog suda broj AP-5758/10 obaveza Vlade FBiH odnosno premijera Vlade Federacije BiH bila da apelantu osigura naknadu kao kompenzaciju za pravo iz kupoprodajnog ugovora (vidi
Đokić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 27. maja 2010. godine, aplikacija broj 6518/04, objavljena na www.mhrr.gov.ba).
5. Ustavni sud podsjeća da su, prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće. Član 72. Pravila Ustavnog suda propisuje da je svako fizičko i pravno lice dužno poštovati konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda (stav (1)), kao i da su sva tijela vlasti dužna u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom provoditi odluke Ustavnog suda (stav (2)). Navedenim članom je propisano i da Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena, odnosno može odrediti način izvršenja odluke (stav (6)).
6. Ustavni sud također napominje da, prema važećim zakonima u Bosni i Hercegovini, postupanje suprotno članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine koje se odražava u neizvršenju odluka Ustavnog suda može povlačiti krivičnu odgovornost odgovornih lica, što dodatno potvrđuje obaveznost primjene odluka Ustavnog suda. U tom smislu Ustavni sud podsjeća i na to da je stavom (1) člana 239. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine propisano: "(1) Službena osoba u instituciji Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, ili u kantonu, gradu ili općini ili lokalnoj zajednici ili bilo kojem organu lokalne uprave i samouprave, ili odgovorna osoba koja ne primijeni, ne provede, ne izvrši ili na drugi način ne poštuje konačnu i obavezujuću odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, uključujući i odluku o privremenoj mjeri, konačnu i izvršnu odluku ili privremenu mjeru Suda Bosne i Hercegovine, Doma za ljudska prava Bosne i Hercegovine ili Evropskog suda za ljudska prava, ili koja spriječi odnosno na drugi način omete primjenu, provođenje ili izvršenje takve odluke, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina."
7. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud ističe da postupanje Vlade FBiH odnosno premijera Vlade Federacije BiH u konkretnom slučaju predstavlja očigledan primjer neprovođenja odluke Ustavnog suda. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da Vlada FBiH i premijer Vlade Federacije BiH nisu poštovali konačnu i obavezujuću Odluku Ustavnog suda broj AP-5758/10 odnosno da su postupili protivno odredbama člana VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 72. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju neophodno donijeti rješenje kojim se utvrđuje neprovođenje Odluke broj AP-5758/10.
8. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud je, u skladu sa članom 57. stav (3) i članom 72. Pravila Ustavnog suda, odlučio kao u izreci ovog rješenja.
9. Shodno članu 72. stav (6) Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine na daljnje postupanje u skladu sa zakonom.
10. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
